Deseta molitva moga tijela

Evo tog mjesta, te zarobljene ljepote,
te divne smrti od plavog i bijelog,
od plavog i bijelog u očima vjetra,
tu je taj nevaljalac, to tijelo.

Evo tog mjesta, te svenule ljepote
prije sveg sadašnjega i prije svih davnina,
prije iskonski tamnog tvoga nespokojstva –
tih nedohodnih neravnina.

Ti stojiš ovdje pritajeno i nijemo,
pod tobom stišan i nepoznat vrtlog.
Da bi mu bila gospodar i žitelj,
proljeće mu budi treptavo i ljekovito.

I ne pitajući s drevnim ljubopitstvom
da li je vjeran zatočnik istina,
uđi tiho i neopaženo
udi s mudrošću godina.

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović