This post is also available in: Macedonian Serbian Slovenian Bosnian

Istranka

Ćim očvrsnu most, naša radost nova,
i blješteći vlak, zatutnja i nesta,
moma pismo primi iz dalekog mjesta
i orosi suzom materina slova:

„Ljepotice moja – golubice bijela,
ne srdi se na me, sokolice smjela
s mrgodne planine, pišem ti ovako,
a u riječi kaplju tuga, bol i… tako,
dok se tvoja radost sad na suncu zlati
i tebe će moja tuga ophrvati;
ah, u bolu grcam bezumna i slijepa,
a srce se grći čim ga spomen ščepa.

Prepelice moja, jučer još zarana
krvava je dom naš orosila slana
i Mitja i Vera poginuše, kčeri,
i otac ti pade pod naletom zvijeri.

O, siroće moje, – srećo naša čista,
tko će da te grdi dok ti osmijeh blista,
tko li da ti kose pomiluje sjajne
kada Jadran tone u sutone bajne!…

Ali budi hrabra, golubice bijela,
čuvaj svoju radost kao izvor bistru,
i budi sad tvrda i budi mi smjela
kao što si bila u boju za Istru.”

Tada grunu očaj, al’ na muci kaljen,
te Istranka mlada majci pismo šalje:

„Čak ovdje u Bosni, mati moja tužna,
ćutim rosu krvi; priviđenja ružna,
led mi srce steže… i ne meni samo –
sve nas strašno tiši što se zbiva tamo.

Ovdje, mila mati, kraj jablana mladih,
Omladinska pruga uz pjesmu se gradi,
a jutros je rano, u cik same zore,
tračnicama našim vlaku put otvoren.

Iz Brčkog je poš’o, sa široke Save,
– gdje počinje, majko, pruga naše slave, –
i hitat će dalje da stigne što prije
do rudnika koji crno zlato krije,
i još dalje, naprijed, kroz čitavu zemlju,
a i tebe, majko, neka nađe spremnu,
jer će jednog jutra, uz sreću ti bistru,
stići i u našu nepokornu Istru,
i svakom će srcu koje sada pati
razbuktalu zublju Svetog ognja dati!

Tužna majko moja, krv očeva vrela
poškropi nas bolom, al’ osnaži tijela,
јer u zemlji našoj sva se mladost budi…
Privit će te majka, Istro, na junačke grudi!”

Aco Šopov Пруга на младоста, 1946
S makedonskog prepjevao Aldo Kliman, 1947
Objavljen vo Istra, god. 21, br. 5/1983, str. 78-79.