This post is also available in: Macedonian Serbian Bosnian

Aco Šopov: Beogradu, u ovom trenutku ljubavi za čovečanstvo *

Volim ovaj grad pod Avalom, ovo ušće ljubavi na ušću Save i Dunava, ovaj san života, ove daljine u nama, u čoveku. Volim ga običnim danom, punim zvonkih dozivanja, ustreptalih nadanja, svežeg daha devojaka i mladića zaljubljenih očiju, automobila. Volim ga kada қorača ulicama dostojanstven, lep, sa zvezdom u srcu. Volim ga na praznicima i svečanostima. U ovom trenutku ljubavi za čovečanstvo.

Simbolički, na početku velikog razgovora o čoveku, kroz iverje jutra, šiknuo je visoko mlaz iz vodoskoka na Trgu Marksa i Engelsa. Visoko, kao misao. A u dvorani Doma sindikata reči Titove ponovo su upalile svetlosti najdublje ljubavi, najvećih zamisli zakoračivanja u pravu ljudsku istoriju i smisao ljudskog postojanja. To su reči oslobodilačke, reči snažnog upućivanja onim vrletima koje najbrže vode čoveka današnjice njegovoj sutrašnjoj prirodi, reči istoriske odgovornosti pred čovekom. Te su reči, ognjem svoje neumitnosti i istine, jednim mahom osvojile osećanja, izbrusile misao svih onih koji su ih čuli, svih delegata Socijalističkog saveza ove uspravne socijalističke zemlje, kao i onih iz mnogih dalekih zemalja koji su došli željni da ih čuju.

Kao i mnogo puta ranije, ti si ih prvi prigrlio, Beograde. Ti si ih uputio svim iskrištima našeg života, svim vrelima požrtvovanja, svim našim radnim ljudima. Ti si probudio nove snage, uskovitlao nove zanose, otvorio nova poglavlja. Ti si te reči preneo preko svih kontinenata u nova gnjezda buđenja, u nova žarišta traženja, novim neimarima oslobođenja, milionima ljudi širom celoga sveta, onima čiji se pretstavnici ponosno kreću tvojim ponosnim ulicama, onim koji će doći da te vide, da te upoznaju, da ih primiš onako kako samo ti umeš, kako si se samo ti naučio u dugoj borbi za čast i dostojanstvo.

Uvek si, Beograde, govorio istinu, ali istina o tebi nije uvek izgovarana. Uvek si pružao ruke u ime razumevanja, saradnje i mira, ali ti ruku nisu uvek pružali. Opasivali su te lažima, ali lažima nikoga nisi opasao. Mačem istine branio si istinu. Na nebu tvoje slobode nema oblaka. Za ljubav uzvraćao si dvostrukom ljubavlju.

Sada si nada na mnogim putevima beznađa. Sada si svetlost što obasjava mnoga lutanja. Sada si veza što razbija mnoge sumnje. Sada si trenutak ljubavi za čovečanstvo.

Volim te, Beograde pod Avalom, ušće ljubavi na ušću Save i Dunava, daljino u nama, u čoveku. Volim te. Jednostavno kao tvoja istina.

__________________
* Tekst je objavljen u listu NIN, 485, 24.04.1960, str. 1, neposredno nakon završetkа rada Petog kongresa Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, održanog u Beogradu, od 18 do 22. aprila 1960. Aco Šopov je bio jedan od članova saveznog odbora. Titove reči na koje upućuje Šopov, odnosno njegov referat na Petom kongresu SSRNJ, objavljene su u knjizi XV izdanja Tito: Govori i članci, Naprijed, Zagreb.

Povijesno-društveni kontekst

Delo. Ljubljana, 23.04.1960, str. 1

Peti kongres SSRNJ (Beograd, 18. – 22. IV 1960.g.) karakterističan je po referatu J. B. Tita „Izgradnja socijalizma i uloga i zadaci SSRNJ”, jer je u njemu prikazano jačanje materijalne osnove društva, značaj radničkog i društvenog samoupravljanja, zadaci u izgradnji komunalnog sistema, zadaci u novom petogodišnjem planu. Po tada prihvaćenom Statutu svaki građanin Jugoslavije koji ima biračko pravo i koji usvaja Program SSRNJ može postati član SSRNJ.  (Preuzeto iz dokumenta: Državni arhiv u Slavonskom Brodu, Sumarni inventar, Kotarski odbor Socijalističkog saveza radnog naroda hrvatske, Slavonski Brod, 1947-1962, Broj fonda: HR DASB 278, Izradila: Gordana Slanček).

Peti kongres SSRNJ je između ostalog doneo sledeće zaključke: uložiti još veće napore za izgradnju ravnopravnih odnosa i saradnju u svetu; za očuvanje i dalje učvršćivanje mira; za likvidaciju hladnok rata; za jačanje međunarodnog poverenja i za uspostavljanje takvih međunarodnih odnosa koji će biti zasnovani na ravnopravnostu i uzajamnom poštovanju svih naroda, beѕ obzira na boju, rasu i društveno uređenje. (Preuzeto iz dokumenta: Biblioteka informativnih sredstava, Inventar sumarno-analiticki, AJ-142, Socijalisticki savez radnog naroda Jugoslavije – Narodni front Jugoslavije – 1945/1960, Vukman Boričić, Beograd, 1990).

Od proljeća 1958. godine napadi na jugoslovenske komuniste najčešće su vršeni u formi “teorijske kritike” njihovog novog Programa, ali se nijesu iscrpljivali u njoj. Ponovo su uslijedile i mjere političkog bojkota SKJ, slične onima iz 1948. godine. Većina komunističkih i radničkih partija nije poslala svoje delegacije na Sedmi kongres SKJ. Bojkotovale su i Peti kongres SSRNJ. Kulminacionu tačku u toj “kritici” predstavljali su pojedini djelovi Izjave novembarskog savjetovanja predstavnika 81 komunističke i radničke partije, održanog u Moskvi 1960. godine (Preuzeto iz knjige Izgubljena orijentacija Radovana Radovića, Radnička štampa, Beograd, 1985, str. 141.)