This post is also available in: Macedonian Slovenian Croatian Bosnian

„Во пресрет на животот“ – машинопис со автографски дополнувања во Фонд Ацо Шопов – Архив Харалампие Поленаковиќ – МАНУ: АШ К1 АЕ27 (Првиот наслов на песната бил „Поетот и животот“)

U susret životu

Jesen. Jesen… Sam po gradu skitam,
ispod bagrema listovi umrli.
Jedna žena sa sinom hita,
nježno, snažno na grudima ga grli.

Topla usna topli šapat skova
i u postelju meku da ga stima.
A ja nemam ni kuće ni krova,
niti me ko čeka pred vratima.

Po zvijezdama ja mišljah da jezdim,
niz ulicu staru sada lutam.
Kud da odem? Gdje da se ugnijezdim
i da sreću potražim van puta?

Mnogo ljudi u životu sam srio,
mnogi od njih u lice mi se smješka:
„Kroz oblak si, pjesniče, letio,
a stvarnost je surova i teška.

Svaki dan je grub i svirep udar,
osjetićeš sam kad dođe vrijeme  −
nesta ljubav, nesta sreća luda,
sve je samo san i želja breme!“

Protekle su mnoge mutne vode,
već nijesam naivno dijete,
i stihovi danas što se rode
smutom nekom i metežom prijete.

Ali neka, vihor neka mete
nek’ me bije kao stijenu suru,
ve što želim životom da spletem  −
da mi život izraste u buru.

Jesen. Jesen… Blijede zvijezde gore.
Sam, beskućnik ja po gradu skitam.
I sluteći te sjutrašnje zore
u susret životu evo hitam.