This post is also available in: Macedonian

Aco Šopov: Makedonska literatura rodila se u NOB*

„Prva knjiga na makedonskom u toku rata bila je moja“

Pesnik, akademik, a sada predsednik Republičke komisije za kulturne veze sa inostranstvom Socialističke Republike Makedonije, Aco Šopov, je nedavno na Struškim susretima poezije, dobio nagradu „Braća Miladinovci“ za svoju knjigu Pjesma crne žene(1976) kao najbolju knjigu poezije između dve Struge.

Generalno uzeto, makedonska literatura rodila se u našem oslobodilačkom ratu, u revoluciji, zajedno sa razvojem makedonske državnosti. Neki vidovi literature kao poezija, rađala se zajedno sa rađanjem prvih brigada, i njihove pobede nad neprijateljom bile su inspiracija za stvaranje pesama. Ja sam počeo da pišem uoči samoga rata, i, to na makedonskom jeziku, no to je bilo ilegalno pisanje literature. Tada sam počeo da stvaram pod snažnim uticajem Koče Racina, za koga i danas mislim da je veliki pesnik.

Prva pesma koju sam ja napisao na makedonskom jeziku zvala se Hanovi

Hanovi su tada pred sam rat u Štipu, gde sam rođen i živeo, bili puni rezervista i stoke, ta slika me je inspirisala da napišem svoju protestnu pesmu na makedonskom. Kasnije sam napisao još nekoliko pesama. Sve te pesme skupio je Vančo Prke i napisao lep predgovor koji me je ohrabrio i podstakao da dalje nastavim da pišem. Ispod predgovora potpisao se pseudonimom „Sermenin“. U jednoj provali sve je to propalo i nestalo. Policija je to verovatno uništila kao protivdržavni materijal.

Marš Treće makedonske brigade

Kada sam došao u partizanski odred nastavio sam da pišem pesme, naravno na makedonskom jeziku, ali sada ne više ilegalno. Tako su nastale moje prve pesme u partizanima: „Ljubav“ i „Oči“ koje i danas volim, naročito „Oči“. U toku rata nastavio sam da pišem poeziju koja je bila inspirisana našom borbom i našim pobedama. Tako sam napisao i „Marš Treće makedonske brigade“.

Brana Perović koja je došla na teren Kumanova, kao delegat CK SKOJ, zainteresovala se za moju poeziju i uzela je moje pesme da ih pogleda pa ih je tako sa sobom ponela i za Beograd. Tek kasnije, kada su delegati Srbije došli kao gosti na Drugi kongres narodne omladine Makedonije, oni su na poklon Kongresu doneli moju zbirku pesama štampanu u Beogradu, na makedonskom jeziku. To je sigurno bila prva knjiga iz oblasti literature štampana na makedonskom jeziku još u toku rata.

Zbirka je odmah, dok je još Kongres trajao, podeljena delegatima i počela je da živi život knjige. Bio je to za sve nas poseban doživljaj a ja sam bio izuzetno uzbuđen gestom omladine Srbije. Lepši poklon nisu mogli da nam donesu. Eto, tako je počela moja karijera pesnika.

Još jedna dobijena bitka revolucije

Rađanje prve knjige poezije na makedonskom jeziku bila je stvarna pobeda makedonskog jezika, koga su osporavali vlasti bivše Jugoslavije kao i bugarski okupatori koji su stalno tvrdili da su došli da oslobođe svoju braću Bugare koji žive u Povardarju. Time je naša revolucija dobila još jednu veliku bitku. U našim makedonskim uslovima to je bila još jedna pobeda i to veoma značajna sa stanovišta kulturne emancipacije.

U to vreme u partizanima su bili i borili se drugovi Blažo Koneski i Slavko Janevski i oni su pisali pesme na makedonskom jeziku inspirisane borbom za oslobođenje. Sećam se, Blažo je napisao dužu pesmu pod nazivom „Brana Staljingrada“. Tako se kroz juriše brigada rađala naša makedonska poezija na makedonskom jeziku. Partizani su imali tu privilegiju da budu prvi čitaoci makedonske poezije, koja je, inače, pisana u partizanima i štampana u partizanskim glasilima.

U isto vreme rađala se i dramska literatura na makedonskom jeziku. Prvo u vidu skečeva i jednočinki a kasnije je to preraslo u prave dramske tekstove.

Odluke ASNOM-a u Prohoru Pčinjskom

Zahvaljujući razvoju NOB u Makedoniji i širenju slobodne teritorije u Jugoslaviji stvoreni su uslovi za širenje svih vrsta literature, naravno u prvo vreme za potrebe fronta, pa su se tako rodile i novine − listovi koji su čitaoca obaveštavale o uspesima i pobedama naših jedinica, na makedonskom jeziku. Tome svemu su, bez sumnje, mnogo pomogle odluke donete na zasedanju ASNOM u Manastiru Prohor Pčinjski. Odluke su dale puni podstrek da i kulturni radnici, koji su se nalazili u jedinicama ili negde na oslobođenoj teritoriji, daju svoj puni doprinos učvršćenju i jačanju proklamovane državnosti. To je bio njihov doprinos u obličavanju Makedonije kao države.

Pored ostalog, rađanje makedonske literature u uslovima rata bio je odgovor makedonskog naroda na denacionalizatorsku politiku koju su okupatori vodili prema Makedoniji. Jer, oni koji su okupirali Makedoniju, u prvom redu Bugari, govorili su da su joj doneli slobodu i da je makedonski narod deo velikog bugarskog carstva i da treba svi Makedonci u slobodnoj bugarskoj državi da govore bugarskim jezikom, jer je on njihov maternji jezik. Tu ponudu makedonski narod nije prihvatio, smatrajući je stranom duhu makedonskog naroda i zato se prihvatio oružane borbe kao jedinog rešenja svog nacionalnog i političkog opredeljenja.

Ostvaren san kulturnih pregalaca

Tako je naša revolucija stvorila mogućnost de se u njoj stvori makedonska literatura i konačno ostvari san svih kulturnih pregalaca i boraca za slobodu makedonskog naroda. To je bio i san braće Miladinovci i Nikole Jankova Vapcarova. Tako je taj san zajedno sa slobodom, izvojevan u narodnooslobodilačkoj borbi. Makedonija je u toj borbi, pored državnosti, izvojevala i svoju kulturnu emancipaciju i ostvarila puno pravo na svoj jezik i svoju literaturu.

Nakon oslobođenja savremena makedonska literatura doživela je brz uspon i afirmaciju. Zahvaljujući toj činjenici danas je makedonska literatura poznata u svetu i stekla je ugled ne samo u Jugoslaviji već i šire. Zbog toga, danas je svim borcima, svim Makedoncima, a posebno piscima neshvatljivo negiranje makedonskog jezika koja se danas sve bezobzirnije vrši od strane nekih susednih naroda i država.

Makedonski jezik je afirmisala makedonska literatura

Da napomenemo još i ovo, danas postoji na velikom broju univerziteta lektorati za makedonski jezik kao: u Rimu, Parizu, Bukureštu i drugim kulturnim centrima Evrope.

Da zaključim, rađanje makedonske literature u uslovina NOR, vezano je za realizaciju ukupne politike Komunističke partije Jugoslavije, koja je uspešno bila rešila nacionalno pitanje i dala puno pravo i mogućnost da se svi narodi afirmišu kroz borbu za sopstveno nacionalno oslobođenje u zajedničkoj borbi protiv okupatora i za stvaranje slobodne zajednice ravnopravnih naroda Jugoslavije.
____________________________
*Razgovor vodio Miloš Obradović, Četvrti jul, broj 747, Beograd, 12.10.1976, str. 32