This post is also available in: Macedonian Serbian Bosnian

zapjevaj svoju pjesmu nebesku

Zapjevaj svoju pjesmu nebesku,
Sinjarko očiju kao ljubičice na crnoj armaturi.
Grlo ti se dovikuje s hukom oceana
i sa saharskim pješčanim vjetrovima,
oči su ti izvor i ušće sviju rijeka Crne Afrike
kroz koje plovi moja usijana glava
kao posljednja zakašnjela galija s crnim robovima
koja umjesto očiju ima dva ogromna bezdana, dva beskrajna
tunela, kojima mrakom i tamom određuje svoj put,
dok sve okolo zasljepljuje svjetlošću
i sunce, sunce, sunce!
Sunce se popelo na tjeme glave,
glava je užarena, usijana, prezasićena od vrućine,
samo iz dvaju hladnih očnih bezdana, iz dva tunela
šiba mrak i tama se rasprostire kao crno tijesto,
pa galija uzalud za pristan traži svoje nesuđeno mjesto.

Aco Šopov, Pjesma crne žene, Zagreb, August Cesarec, 1977
Prevela Elina Elimova

zapjevaj svoju pjesmu nebesnu 

Zapjevaj svoju nebesnu pjesmu,
Sinjarko plavolikih očiju crne armature.
Glas ti se dovikuje s jaukom okeana
i sa saharskim pješčanim olujama,
oči su ti izvor i uvor svih rijeka crne Afrike
niz koje plovi moja usijana glava
kao posljednja zadocnjela galija s crnim robovima
i mjesto očiju ima dva crna grotla, dva beskrajna tunela
iz kojih mrakom i tminom usmjerava put,
dok sve okolo zasljepljuje od svjetla
i sunca, sunca, sunca!
Sunce se ispelo na vrh vrha glave,
glava je zagrijana, usijana, prezasićena ognjem,
samo iz dva ledena grotla očiju, dva tunela
šiba mrak i tama se rasprostire kao crno tijesto,
pa galija uzalud za pristan traži svoje nesuđeno mjesto.

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović