This post is also available in: Macedonian Serbian Bosnian

zaigraj ples mrtvih 

Zapjevaj svoju pjesmu nebesku,
zaigraj ples mrtvih
na ovom grobu gdje ležim živ zakopan
i nemam očiju da te vidim,
samo osjećam tvoju ljepotu
kako kroz zemlju struji do mene.
Tvoja ljepota što osmišljava plovnost rijeka
i pripitomljuje vode oceana,
tvoja ljepota što okreće dva godišnja doba
kao dva vrtuljka sudbine neumoljive:
vrtuljak suše i vrtuljak ivernaža.
(U jednom takvom vrtuljku suše
kada su sve životinje umirale na putovima
okrenuo mi se, pomračio mi se um i onesvješćen
padoh.
Mada još uvijek živ
živog su me zakopali pored kuće robova).
Tvoja ljepota što kao zdravlje struji do mene
u ovom grobu gdje ležim živ zakopan
i sporo, polako izluđujem, a sve ljude gorko
uveseljavam,
jer nemam očiju da te vidim niti se pak usuđujem
da te dotaknem, da me natkrili ta tvoja ljepota,
ta tvrđava zdravlja i života.

Aco Šopov, Pjesma crne žene, Zagreb, August Cesarec, 1977
Prevela Elina Elimova

zaigraj kolo mrtvih 

Zapjevaj svoju pjesmu nebesnu,
zaigraj kolo mrtvih
nad ovim grobom gdje živ zakopan ležim
i očiju nemam da te vidim,
samo tvoju osjećam ljepotu
kako kroz zemlju do mene struji.
Ljepotu tvoju što osmišljava plovnost rijeka
i pripitomljava vode okeana,
ljepotu tvoju švo vrti dva godišnja doba
kao dvije vrteške neumoljive sudbine:
vrtešku suše i onu sezone kiša.
(U jednoj takvoj vrtešci suša
dok životinje mru po putevima
obrnu mi se, um mi se zamrači,
obnevidjeh i padoh. Iako još uvijek živa
zakopaše me do Kuće robova.)
Ljepotu tvoju što kao zdravlje do mene struji
u ovom grobu gdje živ zakopan ležim
i sporo, polako ludim, a ljude gorko razveseljavam,
jer nemam očiju da te vidim, niti se iznova osmjelim
da te dodirnem, da se šćućurim ispod tvoje ljepote,
ispod te tvrđave jedrine.

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović