This post is also available in: Macedonian French Russian English Serbian Bosnian Albanian Bulgarian
Vjetar nosi lijepo vrijeme
Vjetar nosi lijepo vrijeme.
Divlja, odjekuje u nama.
Vjetar nosi lijepo vrijeme.
Lijepo je lijepo i prolazi.
Ostaje tuga.
Ponekad ona nas obuzima polako,
gnijezdi se u našim očima,
i gusto naplašćena
pogled nam smračuje.
Tad nešto strašno tegobno i bolno,
nešto veliko i naše, drugima nejasno,
nas muči.
Al’ tuga nas nekad kao jasika lako dodiruje,
kao izmaglica što premreži žuboravu rijeku
kraj koje stojimo zagledani besciljno i nijemo.
Tad svi predmeti nalikuju na bajku
pa kažemo: nemoguće, kako je sve lijepo.
Vjetar divlja i huči.
Vjetar nosi lijepo vrijeme.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović