This post is also available in: Macedonian Spanish Russian Serbian Bosnian

U svakom gradu

U svakom gradu živi jedan čovjek,
jedna žena i pripitomljena rijeka.
Umor će svih maslina na obali postati,
svi će osmjesi istinske svoje oči pronaći,
a on će da čeka, čeka.
U svakom gradu živi jedan čovjek
s rukama kao korito za kišu tvoga inja,
što počne pitomo, a izlije se kao divlja rijeka,
dok umor svih ne postane maslina na obali,
dok svi osmjesi istinske svoje oči ne pronađu,
a on će da čeka, čeka.
Da li da odem i da potražim svoju postelju sudnji
il’ da je ustupim slijepom putniku nekom
što se izliječio od nevjerice nije,
ili da odem i postanem maslina na obali
i da gladujem za nemogućim?

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović