This post is also available in: Macedonian French English Croatian Bosnian Bulgarian Polish Arabic

U snu crne žene

Tijelo je tvoje crna maslina,
najtamnija bronca, najdublji zvuk,
loving zvuk tam-tama tvojih predaka, iz njihovih starinskih
kora.

Nebom tvog tijela ore nevidljivi plug
i iz crnih brazda
munjevito izviru sve potopljene zore.

Tijelo je tvoje neumoran ritam,
krvotok oceana,
Svjetlost tamna što me vodi stazom opasnom i
uskom,
od djetinjstva što me progoni,
od ranije,
još od majčine utrobe,
od prvih začetaka, najnesvjesnijih.
Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu
pjesmu,
jer sama si pjesma nad pjesmama.

Uplašen i strašan
stojim pod nebom tvog tijela
tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek,
i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,
budi spokojan, tu ćeš vjekovati,
moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

Luno, crna luno
tvojom magijom skamenjen
nemam riječi da ti protivrječe,
Nemam snagu da ti se suprotstavi.
Luno, crna buno,
nezarasla, neizliječena rano,
neosjetno padam i tonem u tvoj san
kao afričko sunce u ocean.

Aco ŠopovPjesma crne žene, Zagreb, August Cesarec, 1977
Prevela Elina Elimova

Tijelo tvoje crna maslina,
najtamnija bronza, najdublji zvuk,
zvuk tam-tama tvojih predaka, iz njihove starinske  kore.

 

Nebo tvoga tijela ore starinski plug
i iz crnih brazda
munjevito sviću sve davno potopljene zore.

Tijelo tvoje neumorni ritam,
krvotok okeana,
svjetlost tamna što me vodi stazom opasnom i tijesnom,
od djetinjstva što me proganja,
odranije još,
od majčine utrobe,
od prvih začetaka, najnesvjesnijih.
Sad shvatam što ne uspjeh da ispjevam ti nijednu pjesmu,
jer si sama pjesma nad pjesmama.

Prestrašen i strašan
stojim nad nebom tvoga tijela
tvojom crnom magijom užasnut.
Ti me bolešću truješ i iscjeljuješ
i kažeš mi: ja sam noć tvoja i sjaj tvoje lune,
budi spokojan, ovdje ćeš da vjekuješ,
moj san je strašniji od najstrašnije bune.

Luno, crna luno,
magijom tvojom užasnute
nema riječi da ti protivrječi,
nema snage da ti se odupre.
Luna, crna buno,
nezarasla, neizliječena rano,
neosjetno padam i tonem u tvoj san
kao afričko sunce u okean.

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, Beograd, Rad (Reč i misao), 1977
Preveo Sreten Perović