This post is also available in: Macedonian French German English Serbian Croatian
Tužaljka s one strane života
Ispeh se na vrh bola.
Čovjek sam. A što je čovjek?
Preda mnom praznina, za mnom praznina.
Praznina što sama se pali.
S one strane života,
živ raspet slijepim čvorovima.
Ispeh se na vrh bola.
U taj dan. Crni dan. Po crnoj skali.
Ispeh se na vrh bola.
S one strane života,
s one strane sebe,
u sve neizgovoreno,
sve što je nedogorjelo,
s one strane vode,
s one strane vrtloga,
s one strane korijena.
Istopi se, grudvo, isteci, vodo,
prelij se, čašo lelejska,
za sve gradove u ovom gradu,
za sve crnine u ovoj crnini.
Recite koga da okrivim,
koga da žalim, recite!
O dijete, što te nema –
moja crnina u tvojoj toplini.
Moja crnina tvoja toplina,
tvoja tmina moja ukopnina.
Zemljo jauka, zemljo pauka,
iz mrtvog plače izrasla,
zemljo, osvrni se, zemljo, razgrni se.
Uzmi ovu zjenicu,
uzmi ovu pšenicu
što ti je na dlanu zgasla.
Uzmi me, zemljo, ili vrati me,
vrati me niže od ovog vrha,
niže i od one strane života,
iznova daj mi ljudskih snaga buk.
O zemljo, zemlji vrati me,
čovjek sam, čovjek da stradam,
da kamen nađem živ se ugradim
nekoga mosta u neki luk.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović
Прочитајте го текстот на Шопов „Во пет и седумнаесет”