This post is also available in: Macedonian Serbian Bosnian
tam-tam ti je u krvi
Tam-tam ti je u krvi,
krv je u tebi,
a ti – u cijeloj zemlji,
sinjarko očiju kao ljubičice na crnoj armaturi.
Krv nek ti udari po tam-tamu
nek se raznese tvoja pjesma nebeska
koja će napeti sve damare svijeta
kao pjesma izbezumljenih poeta
kao što sam izbezumljen ja,
u ovom grobu gdje ležim živ zakopan
i osjećam kako od tvoje pjesme potresne
pucaju damari svijeta.
Siđi dole sinjarko, ljepoto vječito uljepšavana,
siđi u moje podzemno carstvo
svojom pjesmom vjekovitom,
svojom pjesmom ljekovitom
siđi i pjesmom na svjetlost izvedi me!
Neću ti reći da si mi najvjernija proročica
i da sam taman kao zemlja od ljubavi za tobom,
neću ti ni zbog jedne muke predbaciti,
samo s tvojom pjesmom ljekovitom
i s tvojim plesom mrtvih
bez da te taknem, bez ijedne riječi
ja ću se izjednačiti, izjednačiti, izjednačiti.
Aco Šopov, Pjesma crne žene, Zagreb, August Cesarec, 1977
Prevela Elina Elimova
moć tam-tama
Tamno je nebo, taman je i okean,
zemlja je najtamnija.
Sve se prikrilo u gluvu jazbinu tmine.
Al’ zvuk je tam-tama svjetlosnim metkom predvojen
i dvije pole krvare kao rumene usne zore.
Tam-tam je tamna životna tajna,
iz najdubljeg sna žive budi,
mrtve u kolo sa živima vraća, a robovi izlaze
iz svojih gorčina i žive svoj prekraćeni život.
Od tam-tama svi se pjane kao od palminog vina,
ošamućeno sve je: i voda i biljke i čovjekovo htjenje
tam-tam je praznik i slavlje života,
tam-tam je opšte vaskresenje.
Kad zagrmi tam-tam razdanjuje se dan,
na noge poskoče svi vrelom krvlju progonjeni,
živi i mrtvi, bolesni i neizliječeni,
kolo se kroz sela vije, kroz savane,
uz rijeke, kroz prašume,
i kao beskrajna melodija i ritam
penje se naviše, naviše do sunca,
gdje iz krošanja džinovskog drveća
nasmijan ih gleda Veliki Otac.
A Kuća robova postaje raskošan dvorac i borilište
kroz koje negdanji robovi koračaju gordo,
i obučeni kao prinčevi iz Malija
za srca svojih sinjarki se bore.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović