This post is also available in: Macedonian Serbian Bosnian

Svici

Zaspi mi, Sibinčo… put je blato,
nek’ uspavanka snom te opaše.
Vidje li?… Prođe svitaca jato
usamljeno dvorište naše.

Svici se negdje na sjever provlače,
žmirkavo trepte u sjaju.
Shvataš li, Sibinčo… siroče… junače  −
pusto je u našem kraju.

Noćas ćemo u lugove sami,
večeras… bježimo u mrak.
Zaspi mi u krilu, zaspi mami,
da budeš odmoran, lak.

A kad kolona putem zaprama
i stiša se posljednji boj,
znaj da ti otac neće bit s nama,
u Kosturskom izgubi život svoj.

A mislili smo nas dvoje prosto,
čekali proljećni dan,
a sad, malecni, sveg mi je dosta  −
tuđi smo plijen i plan.

Zaspi mi, Sibinčo… put je blato,
u nov sunčani idemo svijet.
Svici prolaze, svitaca jato,
upamti njihov let!

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović