This post is also available in: Macedonian French Spanish English Serbian Bosnian Albanian Polish Hungarian Italian
Šesta molitva moga tijela
Vezilja si ove igre, ovog domorodnog ritma.
Iz divljine krvlju me zoveš, iz daljine:
“Ka tvome tijelu nepomično hitam,
ja nepoznata, gluvi slap mjesečine.
Na tvom visokom čelu plašljivi pasu jeleni,
ti imaš duboko u zemlju zarasle snažne ruke,
u grlu tvome bujaju travnjaci zeleni,
riječi su tvoje koščate i oštre, a mukle”.
Vezilja si ove igre, a tu je domorodna pjesma.
a ne znam da l’ si mi dan, da l’ noć skora,
i grudva crvenice na kome ležim je tijesna
za ovaj moj veličanstveni poraz.
Preveo Sreten Perović, Dugo dolaženje ognja, 1977