This post is also available in: Macedonian French Spanish English Serbian Bosnian Albanian
Peta molitva moga tijela
Zar nećeš prići mom tijelu, vrtoglavoj visini,
Vjetre tišine, leptiru sna neprebolni?
Kuda zatim u mene? Zastani, neumorna, počini
uz ovaj kamen karakamen, uz ovaj zabran goli.
Zar da isplivaš iz tijela, iz tog vrtloga tamnog
igračice u podzemnoj, neukroćenoj vodi?
Kao prastari žitelj ti ovdje si samo
da igraš nad ovim tijelom u gnjevu što te rodi.
Zarobljenici smo sada u igri, krugom,
nosi nas tmurna i nestvarna plima,
čitavi život hitamo jedno drugom
a svako skriva u sebi ono što ima.
Aco Šopov, Predvečerje, Titograd, Grafički zavod, 1966. Preveo Sreten Perović