This post is also available in: Macedonian French Serbian Bosnian
Molitva za sinjarku – moju proročicu
Tek sam sada shvatio da sam potpuno u tvojoj vlasti,
da sam igračka u tvojim rukama i da sve ključeve
mog života držiš.
Budi milostiva i otključaj vrata
mojim besanim noćnim putovanjima,
mojim zdravim i jedrim noćnim putovanjima
kad se od tame i tamnih snova ništa ne vidi,
samo u daljini ogromna sveopća svjetlost
doziva kao mala svjetla točka.
Trebalo je da prođe pola vijeka
pa da shvatim da si mi zdravlje, da si lijek
za sve moje bolesti neizlječive,
za pjesme, za riječi nedorečene i nedorecive,
pomozi mi da dobdijem moja bdjenja,
da proživim sva svoja iskušenja
i da se skotrljam kao užareni obruč od mjesečine
ka maloj svjetloj točki što me mami iz daljine.
Ako me ostaviš tako ni živog ni mrtvog –
živ ću umrijeti, a ni mrtav se neću združiti s
mrtvima,
mada nisam lud za svijet ću biti vječna meta
i lajat će za mnom svi psi i sva pseta.
Otključaj vrata noćnih putovanja poetu
da mi se glava kotrlja niz zelene trave po svijetu
jer samo tako kao zvijezda otadžbinu krasi.
Otključaj ta vrata, izliječi me, ili – prokleta da si!
Aco Šopov, Pjesma crne žene, 1977
Prevela Elina Elimova
Molitva za sinjarku – moju suđenicu
Tek sada shvatih da sam sasvim u tvojoj vlasti,
da sam igračka u tvojim rukama i da držiš sve
ključeve života moga.
Budi milostiva i otključaj kapije
mojih besanih noćnih putovanja,
zdravih i jedrih noćnih putovanja
kad se iz tmine i tamnih snova ne vidi ništa,
samo u daljini ogromna sveopšta svjetlost
kao malena svijetla tačka doziva.
Trebalo je da prođe pola vijeka
da shvatim da si mi zdravlje, da znaš lijeka
za sve moje boljke neizlječive,
za pjesme, za riječi nedorečene i neiskazive.
Pomogni mi da dobdijem svoja bdjenja,
da iživim sva svoja iskušenja
i da se skotrljam kao užaren obruč mjesečine
malenoj svijetloj tački što mami u daljine.
Ako me ostaviš tako ni mrtva ni živa –
živ obamrijeću, a ni mrtav se neću združiti s mrtvima,
iako nijesam lud, svijet će me tad zaobići
i lajaće na mene svi psi i svi psići.
Otključaj kapije noćnih pjesnikovih putovanja
da mi se po zelenoj travi na svijetu glava valja
jer samo tako i domovina će ko zvijezda da je krasi.
Otključaj te kapije, izliječi me, il’ – prokleta da si!
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović