This post is also available in: Macedonian French Slovenian Croatian
Ljepota
L. Ličenoskom
Progoni me kao žena bludna,
nenasita, pohotna, osamljena.
Ugrabi me u naručje od plamena
neizbježna njena snaga sudnja.
I baca me s dlana bestjelesna u čudnu igru,
u čudno sviranje,
gasim se kroz grč i umiranje
i vraćam se u život kao pjesma.
Pa pogledom što kipti i plama,
do dna u modrinu iščezavam,
ljepotom se opet oglašavam:
Prostrijeli me tim svojim lučama!
Prostrijeli me, pa sve neka stane
bez razuma, praznog umovanja,
pa i bljesak toga ludovanja,
samo bljesak tvoj neka mi plane.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović