This post is also available in: Macedonian French Spanish German English Croatian Bosnian

Jezero

Udri, vale. Vrti se, čigro. Udri po obali.
Zvono od vjetra i svjetlosti zvoni.
Ti narastaš, jezero, a huk tvoj nesustali
gasi se zajedno s obalom koja se roni.

Tu si, a izgubiću te zbijeno uz neku hrid,
samo si, a otvaraš se u meni kao školjka,
i kao u suvodolicu propadaš u moj vid,
ti i jedna nejasna i daleka boljka.

Sad znam, jezero: opet dugo te biti neće,
i ne znam koji put već opet će da mi se pretvori
da oganj si što potajno uzeće
nečije srce, krv nečiju te gori.

A ti rasteš s prijetnjom, s hukom, uz bljesak,
i od sveg što pred tobom zaludu se krije
ostaje samo sjenka, samo pijesak.
Pijesak na obali što krvnički te pije.

I slutim već da to je ta nepregledna suša,
taj predio nijemi, obrastao crnom korom
što mjesto tebe žedna vrela sluša
kao dvije teške riječi u rvanju sporom.

O jezero, ti rasteš, a obala potanja.
Sakrij se za svojom ljepotom. Bure lik navuci.
Voda će sve da sazna, voda će sve da dosanja.
Udri, vale. Vrti se, čigro. Jezero, tuci.