This post is also available in: Macedonian French German English Serbian Bosnian Albanian

Bijela tuga izvora

I odoh, pjesmo stara, pjesmo nevina,
odoh bez žaljenja.
Za bijelom tugom izvora odoh
za nepostojanom ljubavlju rijeka,
za grudvom neba  − iz uglja modrina,
za najdaljima, za nedostižnima.
Odoh, pjesmo stara, pjesmo nevina,
odoh bez žaljenja.
A sad sklupčana uz prag sjutrašnjice
teška neka neizvjesnost sjedi
i stalno isto pitanje ponavlja:
Zar vrijedi ono što misliš da vrijedi? 

Jer znam
utišaće se sve kad dođe jesen,
i rijeke će naći smirujuću ljubav
kad sretnu se sa morima svojim,
i nebo će da zrene oplođeno pjesmom
vinogradâ, žitâ i maslina,
samo će bijela u izvoru tuga
ostati u istim haljinama
kao vječita čežnja za daljinama. 

Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović