This post is also available in: Serbian Bosnian

Za Acu Šopova!

Ina Jun Broda

Krleža je bio, kako bi astrolozi rekli, „regent Godina“: među ostalim, u zadnjoj dekadi srpnja, na Slavističkom seminaru „Fuga Krležiana“; potom „Zlatni vijenac Struških večeri poezije“. Dodjeli Vijenca Krleža nije mogao prisustvovati − došla su stoga tri prominentna makedonska pjesnika k njemu u Zagreb i donijeli „Zlatni vijenac“ i dvojezični izbor njegove poezije u prekrasnom izdanju „Misle“…

U Društvu književnika Hrvatske našli smo se poslije na koktelu s pjesnicima Popovskim, Strezovskim i Todorovskim, jednim od dvojice prevodilaca Krležine poezije. Drugi, pjesnik Aco Šopov, ležao je bolestan u jednoj zagrebačkoj bolnici, ali bio je i te kako prisutan… Govor Marijana Matkovića o Krleži produžio se u njegovo sjećanje na prvi susret s Acom Šopovom, mladim, tamnim, lijepim i tihim (već tada!) pjesnikom partizanom kojeg je Krklec od milja predstavljao kao svog posinka.

Pjesničku ličnost Ace Šopova, njegov fenomenalni talent, njegov „krotki“, a opet uzburkani temperament, njegove lirske a opet dramske vizije − gotovo je nemoguće prikazati. On je i poznat i, nepoznat: ni u jednoj knjižari nisam uspjela naći reprezentativan hrvatski izbor njegovih pjesama. Samo knjižica u prijevodu Sretena Perovića (Riječ i misao u tiraži od 20 tisuća primjeraka!), te, tek sad u štampi, izbor prepjeva Petra Kepeskog. Zastupljen je, dakako, u panoramama i antologijama, u prijevodima na ruski i francuski (J. L. Depierris). Moj izbor od 50 njemačkih prepjeva čeka već više od godine dana na izdavača…

Šopov, akademik i član makedonske vlade, bio je više godina u Senegalu gdje je majstorski preveo (napisao i velik esej) poeziju Leopolda Sedara Senghora; sjećamo se i prijevoda Shakespearea, no, Šopov je najprije čistokrvni pjesnik. Pjesma crne žene − zbirka je nadahnuta ambijentom i sudbinama Afrike (nagrada AVNOJ-a). No, meni su bliže pjesme koje nisu toliko plod izvanjske inspiracije, koliko toga što Šopov „kida“ iz svoje unutrašnje dramatike kao „modri jaglen“ − plavu žeravicu. U Šopova je dominantan kontrast između blage humane dobrote i surove dramatike elemenata u prirodi i ljudskoj krvi.
_____________________
* Večernji list, 08.11.1979, str. 11