This post is also available in: Macedonian Croatian Bosnian

Poezija tela i prolaznosti*

Draško Ređep (1935-2019), srpski književnik

Draško Ređep

Knjiga pesama Aca Šopova Nebidnina (Makedonska knjiga, Skopje, 1967) ponovo afirmiše njegov čist, nenatrunjen, odista inspirisan pesnički izraz, naklonjen briskantnim, spontanim, lirskim trenucima.

U uvodnom ciklusu ove knjige nalazi se jedna pesma čiji je naslov veoma karakterističan, čini se, i veoma važan za razumevanje najnovije pesničke faze eminentnog makedonskog liričara. To je pesma “Molitva za jednu običnu no još nepronađenu reč”. Ona insistira na čednosti, na pronalasku, na jednom otkriću koje bi omogućilo razmicanje okvira, kojim bi se odmaglilo onamo kamo nestrpljiva radoznalost zove bez prekida. Ona, uostalom kao i još mnogi trenuci ove knjige, voli neočekivano tu naglu promenu koja iznenađuje i koja se otima postojećim okvirima. Taman vrtlog bića koji se, vrlo simptomatično, javlja u ovoj knjizi u nekoliko navrata, svedoči pre svega o zagonetki koja se zove telo, koja je identifikovana sa tajnom bića. Sa tihim no upečatljivim asocijacijama o zavičajnom ritmu – domorodski ritam, kaže Aco Šopov – i sa poimanjem zrelosti godina koje prolaze, ostavljajući nas tamne i nepojamne, ova lirika nastoji da upamti, ali nastoji takođe i da se zabrine nad tim nemuštim, večitim vrtlogom tela i prolaznosti, bića u vremenu koje protiče neumitno i odveć brzo.

Oseća se da je pesnik u dramatičnom drhtaju doživeo te svoje “Molitve” kojima se obraća svom pamćenju i svojoj mašti. Pod naletima crnog vetra prolaznosti, pod naletima godina, uvek postavljen na jednom mestu odveć znanon, on voli da tepa toj čudnoj, dalekoj tajni bića, koju je Rastko Petrović dozivao u svojim telesnim, beskrajnim pretragama bića, i koju Dušan Matić sluti u tobože nonšalantnim referencijama. Poslednja “Molitva” u prvom ciklusu ove knjige upravo napadno sluti taj crni, tmurni, oblačni vetar nevremena, i povija se pred njim, sva bolna, sva u tajanstvenom drhtaju usamljenosti.

Nepostojanje za Acu Šopova, ne od juče, nije ledeno otuđenje koje donose godine i odmazda za davnu mladost, već pre svega uspravna žalopojka što se to pred nama dva nepostojanja dotiču i što živimo u rascepu tih golemih planina zaborava i nepoznatih svetova budućeg vremena. Nepostojanje, to je za njega onaj sveopšti, neočekivani a neumitni vetar vremena, koji doziva Tanasije Mladenović, i to je u isti mah jedan poriv ne sa mirenjem, već za nemirenjem u ovom svetu koji je neobičan i nemušt, danas kao i juče.

“Staro kupuvam”, ponavlja u istoimenom ciklusu u nekoliko navrata, u hitrom ritmu Aco Šopov, i sve što se u njegovoj svakodnevici pred nama objavilo kao znak, kao trenutak čiste uverenosti i ljubavi, nepresušno je povezano sa tim starim uspomenama, koje nas nose nekamo u poznat kraj, ali uvek drukčije i uvek nove.

Ne panteizam koji bi bio blizak liričnosti Stevana Raičkovića, već u prvom redu uznosit, ponosan mir jednog lirizma koji je dovoljno vidovit da se ne zavarava sitnim nežnostima, i dovoljan da bi se na njegovoj osnovi izgradio čitav jedan pramen svetlosti i nemira. Ima temperamenta, i ima čistog zanosa ova lirika kojom Aco Šopov ponovo stavlja na tapet neke od svojih najintimnijih lirskih tema o prolaznosti, vremenu, nezaboravu, brzom letu crnih vetrova prošlosti.

Za moje osećanje poezije najuspešnija, u punom sjaju antologijska pesma ove knjige je svakako “Ima dolu edna krv”. Jedva da se u čitavoj lirici Aca Šopova, tako bogatoj i tako sazdanoj na jednom, na velikom talasu doživljenosti i autentične smirenosti, može pronaći nekoliko tako uzbudljivih, tako prodornih poetskih struktura kakva je ova kojom on dramatično zahteva saznanje, ali saznanje o tamnim porivima bića, o dubinama nepojamnim, o teškoj i tamnoj krvi koja se, dole, duboko, valja potmulo i nepojamno, vladajući nama poput ponornice, poput uzbudenja. To je ta strašna krv ove lirike koja joj nikada i nije dopustila da se umiljato nadnosi nad horizonte lažnih poetičnosti, već je hitala za ostatkom, za tajnom. “Ima edna stara krv, crna i gola”, kazuje razmišljen, uzbuđen stih Aca Šopova, i sve što se tim povodom pred njim ugiba i sagiba, kao subjekt i u isti mah sama priroda tog lirizma, javlja se ovde u svojoj neulepšanoj, poroznoj, strašnoj javi. Ne zazire ovaj pesnik od imenovanja zla i noći, ali to čini na način vlastite projekcije zla koje je sveopšte, i prolaznosti koja je svačija.

U godinama koje nailaze, očevidno, lirika Aca Šopova sve će više biti opredeljena upravo za ovaj, po mnogo čemu svež i upečatljiv vid otkrivanja sukoba, saučestvovanja u drami, ponosa u svetu koji mu se, u snoviđenjima, prikazuje zagonetnim i svetlim. Lirizam Aca Šopova, nesumnjivo, ide u red najosobenijih u bogatoj i raznorodnoj savremenoj makedonskoj poeziji. To je lirizam koji otkriva, koji se dotiče drame i bitnosti bića, sve u jednom bolnom i nostalgičnom govorenju koje je za sebe pronašlo pravu reč u mnoštvu verbalizama svake vrste. To je ta obična no još nepronadena reč koju je on dozivao i koja se sad sručila pred njega kao sama stvarnost, gorda i visokog zvuka. I to je taj glas koji odjekuje poput zagrcnutog, grozničavog ritma koji je svemoćan i koji ostaje zauvek nespokojan.

Ove pesme, koje se, najčešće, nalaze i u knjizi Predvečerje (Grafički zavod, Titograd, 1966, izbor, prevod i prepjev Sreten Perović), koje su, dakle, čitaocu srpskohrvatskog jezičkog područja poznate ne od juče, čitaju se u ovom tananom i čistom kanconijeru makedonske lirike kao tiha molitva krvi, snu i vremenu. Nije to ponovni susret sa poznatom lirikom, već je to susret sa pesništvom koje uvek otkriva po jednu svoju tajnu, po jednu magiju svoje nebidnine, te magične, autentično pesnikove kovanice kojom nije obogatio samo makedonsku leksiku, već pre svega pesnički doživljaj jednog savremenog, predanog istraživača.
_____________________________
Tekst je objavljen, od punim nazivom „Poezija tela i prolaznosti (Aco Šopov: Nebidnina, Skopje, 1967)“ u časopisu Izraz, ХІІ, 12, Sarajevo, 1968, str. 546-548.
U Fondu Aco Šopov, u Arhivu Makedonske akademija nauke i umetnosti, nalazi se originalni mašinopis (2 lista) ovog teksta pod brojem: АШ К4 АЕ138.
_____________________________

Drugi književni portreti A. Šopova 
O stvaralaštvu A. Šopova, na makedonskom i na drugim jezicima

U Čitaonici Lirskog doma Ace Šopova nalazi se i izbor njegovih

pesama
rukopisa
prevoda sa stranih jezika
razgovora i članaka
citata