This post is also available in: Macedonian Croatian Bosnian

Sovremenost: Aco Šopov o Koči Racinu

Pod naslovom  „Kočo Racin danas“, septembaski i oktobarski dvobroj za prošlu godinu (1963) ovog Skopskog časopisa objavio je reč Aca Šopova pročitanu na svečanoj akademiji u Titovom Velesu, održanoj povodom dvadesetogodišnjice smrti Koče Racina. Ističući da Racin pripada onom krugu stvaralaca za koje možemo reći da je „njihovo delo ogledalo mjihovog života, a njihov život potvrda njihovog dela“, Šopov kaže: „Kad govorimo o pesniku Koči Racinu, mi mislimo i na čoveka Koču Racina, na onog samopregornog radnika i istaknutog borca za prava svoje radničke klase i svog naroda, a kad govorimo o borcu Koči Racinu mi time istovremeno podrazumevamo i pesnika čije ime, neraskidivo povezano s današnjicom naše poezije i naše književnosti, stoji na prvoj stranici u novoj razvojnoj fazi te poezije i te književnosti“.

Izraštao je i sazrevao Racin u uslovima surovih zakona eksploatacija, beda, zla i obespravljenosii. Rano je saznao sve te nevolje, sve muke i patnje radničke klase i radnog naroda. Rano je, isto tako, pojmio i puteve kojima treba poći u razrešivanju društvenih dilema i protivrečnosti. Tom saznanju osnovnog imperativa vremema, tom cilju vazrešenja nepravde vremena — dao je celog i celovitog sebe.

„Stvaralac bogate poetske imaginacije, poetska priroda obdarena izvanredno modernim senzibilitetom, Racin je proniknuo u suštinske probleme svog vremena i svog maroda i izrastao je kao čovek i pesnik koji u brobi proletarijata i porobljenog naroda nalazi osnovnog smisla svom postojanju, svojoj ljudskoj i stvaralačkoj egzistenciji. Izrastao je kao strastan rodoljub koji svim silama stremi idealu nacionalnog oslobođenja, ali on je istovremeno i proleter i revolucionar, pa ova klasna opredeljeljenost i ova svest uslovljavaju i karakter njegovog rodoljublja. Osnova Racinovog rodoljublja jeste internacionalizam njegove klase, opšteljudski humanizam. Njegovo rodoljublje jeste internacionalizam dela, istorijski internacionalistički dug njegovoj radničkoj klasi, shvaćen i konkretan u datim istorijskim uslovima i ostvaren konkretnom revolucionarnom akcijom.

Oslobođen bilo-kakvog romantičarskog patosa, ali prečišćen i kondenzovan istinskom revolucionarnom vokacijom, Racinov stih je — bilo da je elegičan, bilo da je borben — označen elementima izvorne, autentične poezije. „Izvornost ovoga stiha javlja se često elementarnom snagom; tehnički, on nije dovršen i dograđen ali iza te i u toj tehničkoji nedograđenosti može lako da se sagleda njegova originalnost kao i sve ono što je novo u njegovoj prisutnosii u našoj poeziji“,

„Racin je celovita, integralna ličnost — zaključuje Aco Šopov. — U njemu jednaku vrednost imaju i čovek i pesnik i borac. Racin je čovek koji ume da oseti i da shvati do kraja sve one koji poseduju samo svoju crnu glad i svoj crni rad. Racin je borac koji svesno ulazi u borbu za oslobođenje rada, za oslobođenje maroda od nacionalnog ugnjetavanja i potčinjenosti. Racin je našao smisla čovekovom postojanju u borbi protiv svega onoga što ponižava i vređa, što je nedostoino čoveka i ljudskih odnosa. Racin je borac koji u ime tog smisla čovekovog postojanja može da podnese niz lišavanja, proganjanja, hapšenja i da da svoj život. Racin veruje i stremi novim putevima čoveka, njegovoj ljudskoj sutrašnjici, njegovom očovečenju“.
_____________
Članak je objavlen u časopisu Književne novine, 10.1.1964, str. 10. Potpisan je inicijalima D.S.I.
Pročitajte integralni tekst Aca Šopova o Koči Racinu na makedonskom jeziku.