This post is also available in: Macedonian French Spanish German Russian English Croatian Bosnian Polish
Gatač u pepeo
Zgasni, pjesmo, u ognju što ga zapali sama.
Prska riječ i u prašini od kremena iščezava.
Gataču u pepeo, spozna li da je iskonska drama
što sa dna ovog se izvora tamnog približava.
Pjesmo, spasih te iz kljuna ptice po krvi što mi šeta,
iz crvenog neba upaljenih vena,
iz dalekovoda dva nepomirljiva svijeta,
tih sunčevih rađanja neodgonetnutih mijena.
Spasih te od gnjeva ikona, te nerazumljive game,
od groma na koplju ratnika u kamen što se ukova,
od sna onih povisokih što snovima svojim mame,
i pošto su jednom zgasli, rađaju se iznova.
Sad smo dva svijeta, dva zlotvora, sabir zaraćenih strana,
sad smo bitka bez izlaza i protivu kame kama.
Pobijeđeni ko je? Ko pobjednik? Ko s osvitom
osmišljena rana?
Zgasni, pjesmo, u ognju što ga zapali sama.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović