This post is also available in: Macedonian French Spanish German English Croatian Bosnian Italian
Crno sunce
1
Nit’ imaš istok, crno sunce, nit’ imaš zapad,
nit’ nebo za molitvu nit’ zemlju za napad.
I svako ko poželi da ti se napije sjaja
izgnanik je iz pakla i izgnanik iz raja.
Trave se saginju, hrastovi trče bosi
pred tvojim cvijetom što gori i crni pepeo nosi.
Crno sunce, ptico što postade zvijezda,
ko misli da te shvati ne zna što je bezdan.
Crno sunce, istok i zapad u crnome sjaju,
crno sunce za žedne što na obalu pristaju.
2
Iz koje neznane zemlje tu doleće prvo,
o crno sunce, ptico što kljucaš živo drvo.
Koji te čarobnik posla – kakva tajna sila
dugo iznad trista Volgi i preko trista Nila.
Kakav je taj nebesni pojas, ta šarena lenta
od svih galaksija tamnih do nas dva kontinenta. –
Zar da te sad odbolujem dok ne znam kako se strada,
dok ne shvatim da si vaseljenska barikada.
O crno sunce, pjesmo, a ko li te to stavi
da na ramenu te nosim kao zamjenu glavi.
3
Kud me sad vodiš, koja li će pećina gluva
sve što će biti naše znati da sačuva.
Zvijezde gledaju u nas, o zvijezde su slijepe.
Mi smo na svijetu samo dvije stijene što se lijepe.
Ko to nad nama stoji, ko to nad nama zida
da žive nas proguta mrtva piramida.
O pjesmo, zemljo, ženo, živote i smrti zajedno
sve što mi danas nosiš sam ću ispiti žedno.
Nit’ istok imaš, crno sunce, nit’ imaš zapad.
Uzalud te molim molitvom za napad.
Aco Šopov, Dugo dolaženje ognja, 1977
Preveo Sreten Perović